@phdthesis{
author = "Stanković, Ivana",
year = "2021",
abstract = "Ispitivanje uticaja svetlosti, kako prirodne tako i veštačke, od izuzetne je važnosti sa aspekta zdravlja očnog aparata i funkcionisanja ljudskog organizma generalno. Očne strukture poseduju različit stepen osetljivosti na dejstvo elektromagnetnog zračenja, tako da neke talasne dužine mogu prouzrokovati fotohemijska i fototermalna oštećenja. Zračenje u domenu ultraljubičastog (UV) i visoko-energetskog plavog svetla predstavlja izuzetnu pretnju očnim tkivima, uz istovremen uticaj i na moždane funkcije. Istraživanje novih materijala koji će biti u mogućnosti da filtriraju i potpuno eliminišu ili transformišu štetne talasne dužine zračenja je od savremenog javnog značaja. Novi optički materijali treba da poseduju sposobnost podešavanja i preciznog definisanja karakteristika talasnih dužina transmitovanog zračenja. Mnogi fotofizički i fotohemijski procesi upravo zavise od izbora talasne dužine tako da optički filteri, sa različitim transmisionim karakteristikama, omogućavaju fotostimulaciju istih i kao takvi potomažu razvoju novih fotonskih uređaja, fototerapijskih aparata i zaštitinih pomagala. Uočeno je da prilikom zatamnjenja optičkih pomagala, stavljanja blokatora za UV i plavu svetlost, nisu zadovoljeni kriterijumi osetljivosti oka pa dolazi do pojave neželjenih efekata, čije dejstvo izaziva naprezanje očnih struktura, a zatim i njihovo oštećenje. Saglasno tome, osnovni cilj ove doktorske disertacije je iznalaženje optičkog pomagala koje će sprečiti štetan uticaj UV i visoko-energetskog plavog svetla, uz transformaciju upadnog spektara svetlosti tako da bude što bliži spektru osetljivosti oka. U svrhu realizacije postavljenih ciljeva istraživanja, za izradu optičkog pomagala korišćeni su nanokompozitni materijali na bazi polimera (poli (metil metakrilata), PMMA) i nanomaterijala, fulerena (C60). Nanokompozitni materijali izrađeni su sa četiri koncentracije nanomaterijala (0.025mas%, 0.050mas%, 0.075mas% i 0.100mas%.). Za ispitivanje optičkih karakteristika nanokompozitnih materijala korišćeni su UV/VIS spektrofotometar (ILT350 Spectroradiometer, International Light Technologies, SAD), UV/VIS/NIR spektrometri (Lambda 950, Perkin Elmer, Italija i C10082CA, Mini-spectrometer, Hamamatsu, Japan) i FTIR mikrospektroskopski sistem (Spotlight 400 FT-IR Imaging System, Perkin Elmer, Italija). Za nanokarakterizaciju novih materijala korišćen je uređaj za mikroskopiju atomskih i magnetnih sila (JSPM 5200, JEOL, Japan). Istraživanjem su definisane razlike difuzne svetlosti koja ulazi u sistem optičkog pomagala i izlazne svetlosti iz optičkog pomagala. Multifaktorska analiza snimljenih karakteristika nanokompozitnih materijala za optička pomagala, spektroskopskim i nanotehnološkim metodama i tehnikama, ukazuje na značaj koncentracije molekula S60 u nanokompozitnom materijalu, odnosno uticaju njegove koncentracije na optička i strukturna svojstva novodobijenog materijala. Eksperimentalno je utvrđeno koja od navedene četiri koncentracije najviše pogoduje izradi optičkog pomagala. Probna sočiva, sa adekvatnom koncentracijom nanomaterijala, testirana su u okviru preliminarne oftalmološke studije, u dve oftalmološke ordinacije, Laserfocus i Macula, iz Beograda.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu, Mašinski fakultet",
title = "Karakterizacija nanokompozitnih materijala za optička pomagala, Characterization of nanocomposite materials for optical aids",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_nardus_18382"
}